Ruski kokošnik - simbol ruske nacionalne nošnje

Izložba umjetničkih radova u Puli.

​

Izložba umjetničkih radova “Kokošnik i druga slavenska ženska oglavlja ”koja je održana u gradu Puli dio je projekta „ Splet slavenskih kultura i tradicija “ koji provodi odjel kulture KURS Hrvatske od 2020.godine.
 
Udruga ruske nacionalne manjine "Ruski dom" u Istri je predstavila izložbu slavenskih ženskih oglavlja, slike pobjednika međunarodnog likovnog natjecanja, umjetničke slike, lutke i nakit u tradicijskom stilu, te narodne nošnje regija Ruske Federacije.
Osim predivnih radova majstorica iz Istre, izložba je bila nadopunjena radovima pripadnika ruske nacionalne manjine iz svih dijelova Hrvatske, te radovima pripadnika slovenske i srpske nacionalnih manjina iz Istre.
Kokošnik je starinsko rusko oglavlje koje su žene nosile od X stoljeća. Danas je simbol ženske ruske nacionalne nošnje. Naziv dolazi od staroruske (i suvremene hrvatske!) riječi „kokoš“ jer podsjeća na rep ove ptice.
 
Nosile su ih samo udane žene jer u staroj Rusiji nakon svadbe oni su morali pokriti glavu i kosu. Na visoki dio kokošnika prišivali su tkaninu koja je pokrivala glavu, a ponekad i vrat.
 
Nosili su se kokošnike samo za praznike. Često bili opšiveni skupom tkaninom, biserima i perlama, i nisu bili jeftini. Njih su brižno čuvali i nosili samo za velike blagdane nekoliko puta godišnje. Kokošniki su se nasljeđivali generacijama žena u obitelji.
 
U svakodnevnom životu žene su nosile "povojnike": meke kape oko kojih su vezivale tkaninu koja je skrivala kosu.
 
Najpoznatiji tip kokošnika je s jednim rogom, s visokim čeonim dijelom u obliku trokuta ili polumjeseca. Postojali su i cilindrični kokošnici s plitkim okruglim dnom i kokošnici u obliku sedla, nalik na kacige. Praktički sve brojne ruske regije su imale svoje varijacije kokošnika.
Petar I. se intenzivno borio protiv boljarske Rusije te je zabranio dvorskim damama da nose kokošnike, a, osim toga, u modu je uveo europske haljine s dekolteom, što je bio dvostruki udarac za udane Ruskinje. Otada se kokošnik više povezuje s trgovačkim i seljačkim slojem društva.
 
Međutim, Katarina Velika je kao Nijemica željela istaknuti svoje poštovanje prema ruskoj tradiciji pa je vratila kokošnike kao dio kostima za maskenbale. Čak je i sama za portrete pozirala s kokošnikom.
Tijekom rata protiv Napoleona 1812. godine nekada frankofoni visoki slojevi ruskog društva odlučili su se vratiti ruskoj tradicionalnoj nošnji i tijekom čitavog 19. stoljeća sve češće srećemo portrete dvorskih dama i carica s kokošnicima. Kokošnici se mogu vidjeti čak na igraćim kartama
 
Nikolaj II je 1903. godine u čast obilježavanja 290. godišnjice carske dinastije Romanovih organizirao je kostimirani bal. Muškarci su odjenuli rusku nošnju iz vremena prije Petra Velikog, a žene su nosile sarafane i kokošnike.
Poslije bala je ostao veliki broj fotografija, koji su bili iskorišteni za izradu karata za igranje u "ruskom stilu", koje su tiskane 1913. godine. Sam Nikolaj II. je postao uzor za lik kralja srca.
20-ih godina 20. stoljeća ušao je u europsku modu
 
Preko ruskih emigranata kokošnik je postao modni detalj europskih nevjesta. Njega je na svadbi nosila žena Đure V. Marija od Tecka.
 
Balerina Ana Pavlova je tijekom "Ruskih sezona" Djagiljeva plesala s kokošnikom, a operne pjevačice, glumice i žene od stila ovjekovječene su na fotografijama visokog društva tih godina s oglavljima u stilu ruskog kokošnika.