top of page
1000014274.jpg
J2.jpg
J3.jpg
J4.jpg
J5.jpg
J6.jpg
J7.jpg

Izložba "Josip Badalić" u Gradskoj knjižnici grada Zagreba

 

Na odjelu Gradske knjižnice, Knjižnice grada Zagreba, na Starčevićevom trgu 6, u periodu od 8. siječnja – 5. veljače 2025., otvorena je izložba povodom obljetnice 40 godina smrti Josipa Badalića, osnivača Katedre ruske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

U auli Gradske knjižnice postavljeno je 5 velikih plakata o životu i radu poznatog slavista i osnivača Katedre za rusku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Izložba obuhvaća niz publikacija koje je napisao, uredio ili preveo, kao i privatnu obiteljsku ostavštinu u vlasništvu jedne od autorica izložbe.

Rodio se u moslavačkom selu Deanovcu blizu Ivanić-Grada, 7. lipnja 1888. kao drugo dijete imućne seljačke obitelji Mije i Mare, rođene Meštrović. Osnovnu školu završio je u Križu, a srednju, na preporuku seoskog učitelja, u Zagrebu svjedodžbom Kraljevske donjogradske gimnazije. Ondje je upisao Filozofski fakultet – odsjek klasične filologije (grčki, latinski) i filozofiju. Želeći proširiti svoje poznavanje svjetske književnosti i stranih jezika, ali i aktualnih europskih književnih prilika, od 1911. do 1912. nastavlja studij na Humboldtovu sveučilištu u Berlinu. Nakon odsluženja vojnog roka vratio se u Zagreb i priveo studij filologije kraju (1914.). Na zagrebačkom sveučilištu doktorirao je filozofiju (1919.).

Od 1915. do 1919. bio je zatočen u Rusiji, a 1920. godine boravio je u Parizu na dopunskim slavističkim studijama na Collège de France. Iz Berlina i Pariza, svojih studijskih odredišta, javljao se dopisima u kulturnim rubrikama zagrebačkih novina, u kojima je čitatelje obavještavao o aktualnim književnim zbivanjima u svijetu.

Katedru ruske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu osnovao je 1945. i na njoj je predavao do umirovljenja 1959. godine. Poslije je bio gostujući profesor na stranim sveučilištima: Frankfurtu na Majni, Stockholmu, Bloomingtonu, Marburgu, Hamburgu, Münsteru i  Moskvi. Bio je tajnik Društva hrvatskih književnika (1919. – 1921.), predsjednik Društva hrvatskih bibliotekara (1934. – 1936.), potpredsjednik Matice hrvatske (1945. – 1947.), dopisni i redoviti član JAZU-a (1948. – 1955.), potpredsjednik Međunarodnog komiteta slavista (1958. – 1968.).

Bio je istaknuti hrvatski knjižničar koji se zalagao za organizaciju i uređenje knjižnica, kao i prikupljanje stare građe, posebice građe o gradu Zagrebu (temelji današnje Zavičajne zbirke Zagrabiensia).

Godine 1919. postao je knjižničar u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu i predavač na kolegiju Katalogizacija i bibliografija na postdiplomskom studiju Bibliotekarstva, dokumentacije i informacijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

Knjigu Javne knjižnice u Savskoj banovini objavio je 1937. godine. Proputovao je Ameriku i posjećivao glavne knjižnice – Javnu gradsku knjižnicu Boston, Sveučilišnu knjižnicu Yale, Knjižnicu kolumbijskog sveučilišta u New Yorku, Kongresnu knjižnicu u Washingtonu i dr. Zahvaljujući stečenom iskustvu približio je način rada američkih knjižnica hrvatskom knjižničarstvu i objavio knjigu Američko javno knjižničarstvo 1939. godine.

Upravitelj Gradske knjižnice u Zagrebu bio je od 1938. do 1940. godine, kada pod njegovim stručnim vodstvom počinje sustavna briga o izgradnji fonda namijenjenog javnosti. U prvim poslijeratnim godinama poslovanje knjižnice JAZU-a utemeljuje se na profesionalnoj razini koju uvodi slavist i akademik Josip Badalić, prvi Akademijin profesionalni knjižničar (1947. – 1954.).

Josip Badalić bio je ravnatelj Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu od 1940. do 1941. godine. Pokrenuo je osnivanje Hrvatske kazališne omladine koja je trebala osigurati nove gledateljske slojeve po uzoru na Badalićeve stavove o „pučkim kazalištima“.

Prva Badalićeva bibliografija, objavljena u izdanju Jugoslavenske akademije, bila je Bibliografija hrvatske dramske i kazališne književnosti koja je izašla iz tiska 1948. godine.

Badalić je zadužio hrvatsku znanost svojim proučavanjima prvotisaka i inkunabula, objavivši na tom području nekoliko nezaobilaznih djela.  Studiju Inkunabule u Narodnoj Republici Hrvatskoj, u kojoj je napravio katalog svih naših inkunabula, objavljuje 1952. godine. Badalić u suautorstvu s Alfonzom Gspanom 1957. objavljuje i knjigu Inkunabule v Sloveniji. Koristeći rezultate svojih istraživanja u području inkunabulistike i povijesti tiskarstva u Italiji i Njemačkoj, objavljuje još niz radova. Primio je nekoliko odličja i priznanja – Orden rada i reda (1958.), Republičku nagradu „Božidar Adžija“ za znanstvenoistraživački rad na području društveno humanističkih znanosti (1968.), Zlatnu plaketu Jozefa Dobrovskoga od Čehoslovačke akademije (1971.), Nagradu SR Hrvatske za životno djelo, Orden zasluga za narod sa zlatnim vijencem (1978.).

Josip Badalić preminuo je u Zagrebu 11. kolovoza 1985. godine, no pokopan je u Križu, svojoj rodnoj Moslavini. U Općini Križ danas osnovna škola, dom kulture i amatersko kazalište nose njegovo ime. Početkom lipnja svake godine, u povodu obljetnice njegova rođenja, Općina Križ u suradnji s Knjižnicom i čitaonicom Križ te Filozofskim fakultetom u Zagrebu održava kulturnu manifestaciju Badalićevi dani. Tom prigodom dodjeljuje se Plaketa „Josip Badalić“ najboljem studentu Katedre za ruski jezik i književnost Odsjeka za istočnoslavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Autorice izložbe, Sanja Radulović i Željka Turk Joksimović podsjetile su nas na život velikog hrvatskog slavista, poznatog znanstvenika, književnog povjesničara, putopisca, novinara, inkunabulista, bibliografa, knjižničara, kazališnog djelatnika, prevoditelja, profesora, recenzenta... kojeg će hrvatski književni krugovi teško moći zaboraviti.

Na odjelu Gradske knjižnice, Knjižnice grada Zagreba, na Starčevićevom trgu 6, u periodu od 8. siječnja – 5. veljače 2025., otvorena je izložba povodom obljetnice 40 godina smrti Josipa Badalića, osnivača Katedre ruske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

U auli Gradske knjižnice postavljeno je 5 velikih plakata o životu i radu poznatog slavista i osnivača Katedre za rusku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Izložba obuhvaća niz publikacija koje je napisao, uredio ili preveo, kao i privatnu obiteljsku ostavštinu u vlasništvu jedne od autorica izložbe.

Rodio se u moslavačkom selu Deanovcu blizu Ivanić-Grada, 7. lipnja 1888. kao drugo dijete imućne seljačke obitelji Mije i Mare, rođene Meštrović. Osnovnu školu završio je u Križu, a srednju, na preporuku seoskog učitelja, u Zagrebu svjedodžbom Kraljevske donjogradske gimnazije. Ondje je upisao Filozofski fakultet – odsjek klasične filologije (grčki, latinski) i filozofiju. Želeći proširiti svoje poznavanje svjetske književnosti i stranih jezika, ali i aktualnih europskih književnih prilika, od 1911. do 1912. nastavlja studij na Humboldtovu sveučilištu u Berlinu. Nakon odsluženja vojnog roka vratio se u Zagreb i priveo studij filologije kraju (1914.). Na zagrebačkom sveučilištu doktorirao je filozofiju (1919.).

Od 1915. do 1919. bio je zatočen u Rusiji, a 1920. godine boravio je u Parizu na dopunskim slavističkim studijama na Collège de France. Iz Berlina i Pariza, svojih studijskih odredišta, javljao se dopisima u kulturnim rubrikama zagrebačkih novina, u kojima je čitatelje obavještavao o aktualnim književnim zbivanjima u svijetu.

Katedru ruske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu osnovao je 1945. i na njoj je predavao do umirovljenja 1959. godine. Poslije je bio gostujući profesor na stranim sveučilištima: Frankfurtu na Majni, Stockholmu, Bloomingtonu, Marburgu, Hamburgu, Münsteru i  Moskvi. Bio je tajnik Društva hrvatskih književnika (1919. – 1921.), predsjednik Društva hrvatskih bibliotekara (1934. – 1936.), potpredsjednik Matice hrvatske (1945. – 1947.), dopisni i redoviti član JAZU-a (1948. – 1955.), potpredsjednik Međunarodnog komiteta slavista (1958. – 1968.).

Bio je istaknuti hrvatski knjižničar koji se zalagao za organizaciju i uređenje knjižnica, kao i prikupljanje stare građe, posebice građe o gradu Zagrebu (temelji današnje Zavičajne zbirke Zagrabiensia).

Godine 1919. postao je knjižničar u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu i predavač na kolegiju Katalogizacija i bibliografija na postdiplomskom studiju Bibliotekarstva, dokumentacije i informacijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

Knjigu Javne knjižnice u Savskoj banovini objavio je 1937. godine. Proputovao je Ameriku i posjećivao glavne knjižnice – Javnu gradsku knjižnicu Boston, Sveučilišnu knjižnicu Yale, Knjižnicu kolumbijskog sveučilišta u New Yorku, Kongresnu knjižnicu u Washingtonu i dr. Zahvaljujući stečenom iskustvu približio je način rada američkih knjižnica hrvatskom knjižničarstvu i objavio knjigu Američko javno knjižničarstvo 1939. godine.

Upravitelj Gradske knjižnice u Zagrebu bio je od 1938. do 1940. godine, kada pod njegovim stručnim vodstvom počinje sustavna briga o izgradnji fonda namijenjenog javnosti. U prvim poslijeratnim godinama poslovanje knjižnice JAZU-a utemeljuje se na profesionalnoj razini koju uvodi slavist i akademik Josip Badalić, prvi Akademijin profesionalni knjižničar (1947. – 1954.).

Josip Badalić bio je ravnatelj Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu od 1940. do 1941. godine. Pokrenuo je osnivanje Hrvatske kazališne omladine koja je trebala osigurati nove gledateljske slojeve po uzoru na Badalićeve stavove o „pučkim kazalištima“.

Prva Badalićeva bibliografija, objavljena u izdanju Jugoslavenske akademije, bila je Bibliografija hrvatske dramske i kazališne književnosti koja je izašla iz tiska 1948. godine.

Badalić je zadužio hrvatsku znanost svojim proučavanjima prvotisaka i inkunabula, objavivši na tom području nekoliko nezaobilaznih djela.  Studiju Inkunabule u Narodnoj Republici Hrvatskoj, u kojoj je napravio katalog svih naših inkunabula, objavljuje 1952. godine. Badalić u suautorstvu s Alfonzom Gspanom 1957. objavljuje i knjigu Inkunabule v Sloveniji. Koristeći rezultate svojih istraživanja u području inkunabulistike i povijesti tiskarstva u Italiji i Njemačkoj, objavljuje još niz radova. Primio je nekoliko odličja i priznanja – Orden rada i reda (1958.), Republičku nagradu „Božidar Adžija“ za znanstvenoistraživački rad na području društveno humanističkih znanosti (1968.), Zlatnu plaketu Jozefa Dobrovskoga od Čehoslovačke akademije (1971.), Nagradu SR Hrvatske za životno djelo, Orden zasluga za narod sa zlatnim vijencem (1978.).

Josip Badalić preminuo je u Zagrebu 11. kolovoza 1985. godine, no pokopan je u Križu, svojoj rodnoj Moslavini. U Općini Križ danas osnovna škola, dom kulture i amatersko kazalište nose njegovo ime. Početkom lipnja svake godine, u povodu obljetnice njegova rođenja, Općina Križ u suradnji s Knjižnicom i čitaonicom Križ te Filozofskim fakultetom u Zagrebu održava kulturnu manifestaciju Badalićevi dani. Tom prigodom dodjeljuje se Plaketa „Josip Badalić“ najboljem studentu Katedre za ruski jezik i književnost Odsjeka za istočnoslavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Autorice izložbe, Sanja Radulović i Željka Turk Joksimović podsjetile su nas na život velikog hrvatskog slavista, poznatog znanstvenika, književnog povjesničara, putopisca, novinara, inkunabulista, bibliografa, knjižničara, kazališnog djelatnika, prevoditelja, profesora, recenzenta... kojeg će hrvatski književni krugovi teško moći zaboraviti.

IMPRESSUM

ISSN 3044-1625

Uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske
При финансовой поддержке Совета по национальным меньшинствам Хорватской Республики

Predsjednik: Katarina Todorcev-Hlačа

CEO: Svjetlana Bilota
Dizajn, tekstovi, fotografije, montaža:

Katarina Todorcev-Hlačа, Daša Delone, Liza Delone,

Uljana Radeka, Julia AydaevaViktorija Žinić

Moderatori: Viktorija Žinić, Katarina Todorcev-Hlačа

СTO: Pavel Raid

Kontakti:

sarusudruga22@gmail.com

+385 921 753 826

Adresa:

SARUS - udruga ruske nacionalne manjine RH,

Vukovarska 224,

10000, Zagreb, Croatia.

bottom of page