Tibor Varga: slijede promjene​

​Intervju s predsjednikom Savjeta za nacionalne manjine RH Tiborom Varga.

​

Zahvaljujući Savjetu za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske koji podržava medije nacionalnih manjina pa tako i naš časopis RusSlo, pružila nam se mogućnost osuvremeniti izgled našeg izdanja i cijeli projekt dovesti na profesionalni nivo i os-tvariti suradnju s partnerima u Europi i regiji. Predsjednik Savjeta za nacionalne ma-njine gospodin Tibor Varga ljubazno je pristao dati intervju.

​

Imamo novu ekipu, a zahvaljujući podršci Savjeta imamo mogućnost napraviti profe-sionalni časopis uz pomoć stručnjaka koji su u posljednje vrijeme stigli u Hrvatsku i zemlje regije.

Uvijek se iz nečeg lošeg izrodi i nešto dobro.

​

Gospodine Varga, dugo ste u Savjetu za nacionalne manjine. Godinama surađujemo s Vama kao šefom financijske službe Savjeta i uvijek smo dobili svestranu pomoć i podršku. Ovom prilikom Vam na tome srdačno zahvaljujem. Kako je bilo preuzeti  duž-nost predsjednika?

Jednom riječju – drugačije, bez obzira što 15 godina radim s udrugama i što sam zbog toga upoznao jako puno ljudi koji se bave kulturnom autonomijom. To mi je neka prednost na ovom položaju, ali  nisam mislio da ću biti neka politička funkcija jer Savjet ima svoje zadatke i zadužen je za njihovo ispunjavanje. Je, drugačije, ali snalazim se.
Kad sam došao na mjesto zamjenika predstojnika, prije 6 – 7 godina, saborski zastupnici nisu bili u koalicijskom sporazumu s Vladom. Svakako je dobro da manjine imaju svoje predstavnike u Saboru jer na takav način imaju više utjecaja kod Vlade, tako da je to sada malo drugačije nego prije.

​

Olakšava li Vam to posao ili otežava?

Rekao bih olakšava jer Savjet ne obavlja sve poslove koje su vezane za potrebe nacio-nalnih manjina. Imamo i Vladin ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, koji se bavi operativnim programima. Lakše je u slučajevima kada mi moramo negdje in-tervenirati ili se dogovarati s institucijama. Recimo, pitanja vezana za školstvo, zdrav-stvo, probleme udruga ili čak pojedinca, rješavaju se  puno jednostavnije nego prije. Da, rekao bih, sad je puno bolje.

​

Savjet stalno poboljšava svoje djelovanje, mijenjali su se kriteriji, možemo li očekivati nešto novo u nadolazećem razdoblju?

Trenutno intenzivno radimo na novim kriterijima i metodologiji kojima nastojimo udrugama olakšati prijavljivanje za programe i pojednostaviti i razjasniti neke stvari koje do sad nisu bile iskristalizirane odnosno jasno propisane. Radimo intenzivno da bi novi kriteriji vrijedili za iduću godinu. Moramo objaviti tekst u Narodnim novinama, prethodno provesti savjetovanje s javnošću, tako da imamo dosta posla. To će pomoći udrugama u djelovanju,  ali i Savjetu da može bolje kontrolirati provedbu programa. Kao i do sada, izvještaji će se predavati preko aplikacije. Mislim da će udruge to uspješno prihvatiti, nastojimo da bude što jednostavnije, recimo da aplikacija sama zbraja iznose i slično.

​

Zahvaljujući Vladi Republike Hrvatske i Savjetu dobili smo više sredstava, sada imamo na raspolaganju i stručnjake, postavlja se pitanje zadovoljava li projekt časopis suvremene standarde tiskanog medija. Zanima me, ustvari, uzimaju li u obzir novi kriteriji kvalitetu programa? Hoćemo li u tom smislu imati konkretne smjernice?

Svake godine povećavamo sredstva i svakako nam je važno da s time i kvaliteta programa poboljša.  Doduše, ne financiramo profesionalne programe, ali i amaterizam isto treba biti naodgovarajućem nivou. Sada imamo 10 puta više sredstava nego što smo imali prije 10 godina, tako da  kvaliteta programa ne može ostati na istoj razini. Ali da pohvalim vaše novine, projekti i programi vaše udruge do sada su napredovali velikim koracima.

​

Mi se trudimo, ali rast kvalitete ne možemo postići bez pomoći stručnjaka. Oni jesu pripadnici manjine, ali i njima moramo platiti za stručno obavljen posao.

Naravno, ako, recimo, profesionalni koreograf ili zborovođa uči amatere mora dobiti i honorar za svoj trud. Ne možemo platiti profesionalne plesače ili pjevače, ali da program bude na nekom nivou s njima mora raditi stručnjak.

​

Ima li program informiranja istaknuto mjesto u općoj masi programa i posvećuje li mu se posebna pažnja?

Program informiranja se bavi tematikom i problematikom manjine, a šire gledano i matične zemlje i donosi informacije koje su interesantne za nacionalne manjine. Svaka manjina treba imati svoj časopis ili portal. I to ćemo obuhvatiti novim kriterijima da manjina može odabrati kanal informiranja: preko web stranice ili u obliku elektroničkog časopisa jer tisak je dosta velika stavka. S druge strane, moramo obuhvatiti sve dobne skupine, a većina starijih ljudi neće čitati preko ekrana.

​

Prati li Europska komisija zbivanja u zemljama članicama u vezi s položajem nacionalnih manjina?

Prije dva tjedna sudjelovao sam u radu Okruglog stola koji je organizirao OESCE u Hagu, a bila je i ruska delegacija. Bili su pozvani čelni ljude iz institucija i organizacija preko 20 zemalja Srednje Europe i Azije da razmijenimo iskustva što se tiče legislative o pravima nacionalnih manjina, kao i prednosti i poteškoće u primjeni konzultativnih mehanizama kroz rad Savjeta i sličnih organizacija i institucija odgovornih za unapre-đenje odnosa između nacionalnih manjina i većinskog stanovništva, a s ciljem izbje-gavanja konfliktnih situacija. Ne postoji recept koji bi stvorio najbolji model za sve, ne-go se dopušta svakoj zemlji da uredi to pitanje s obzirom na svoje specifičnosti. Ali generalno gledajući, mi u Hrvatskoj imamo dosta dobro uređeno zakonodavstvo što se tiče nacionalnih manjina, pogotovo što država pruža i financijsku podršku. Neke zemlje su donijele zakone ali provedba se oslanja na volontere. Bilo je interesantno čuti različita iskustva, koje su prednosti i mane i kako pojedina zemlja  ima to riješeno. Recimo, Savjet ja zamišljen kao krovno tijelo gdje će se na jednom mjestu okupiti tijela koja zastupaju manjine na parlamentarnom nivou, na lokalnom nivou i pred-stavnici udruga. Ako udruga ima problem, možemo ga razmotriti na našoj regularnoj sjednici i osmisliti mehanizme djelovanja. Recimo, kao primjer, na pretprošlu sjednicu pozvali smo Ministarstvo uprave i za mjesec dana smo riješili pitanje naknada za predsjednike Vijeća i predstavnike. Legislativa je po tom pitanju zastarjela, pojedini gradovi nisu htjeli postupati po odredbama pa smo donijeli novi pravilnik koji se u vrlo kratkom roku počeo primjenjivati. To ne bismo mogli napraviti na tako efikasan način da se naši saborski zastupnici nisu aktivno uključili u izradu novog pravilnika.

​

Stalno se postavlja pitanje zastupljenosti nacionalnih manjina u hrvatskim medijima jer nas stalno ignoriraju. Imate li i Vi takav dojam?

HRT nama svake godine podnosi izvješće, imamo posebnu sjednicu vezanu za to pi-tanje. Kritizirali smo HRT jer često se dogodi da udruge imaju centralne manifestacije, a emisija za nacionalne manjine „Prizma“  ne pošalje ekipu, što je šteta. Čelnici su obe-ćali da će poraditi na tome,  na prošloj sjednici Savjeta je dogovoreno da će se održati sastanci vezano za rad manjinske redakcije i programa za nacionalne manjine. Što se radija tiče, tu je situacija puno bolja, a i lokalni mediji poprate događanja, recimo, Če-ha u Daruvaru ili Mađara u Osijeku.

​

Lokalne medije u manjim sredinama  stvarno treba pohvaliti, ali problem je grad Zag-reb. Recimo „Večernjak“ nikad ne pokazuje interes za naše manifestacije, a krovna emisija „Prizma“ nikad ne dođe snimiti.

Dali ste mi temu za razmišljanje da Savjet malo poradi po tom pitanju. Šteta, jer lokal-na zajednica onda ne zna za neki dobar program, da ga posjeti, vidi izložbu, poprati kulturnu manifestaciju ili prezentaciju knjige, a to je loše i za manjinu i za većinu. Udruga uloži veliku trud i sredstva u neki projekt, a on nije adekvatno valoriziran. S te se strane planiram bolje povezati s portalom „nacionalnemanjine.hr“  jer mi kao Savjet nemamo ni ljudi, ni mogućnosti da pratimo djelovanje udruga na našoj stranici pa mislim da bi bilo dobro da se na jednom mjestu nađu najave budućih događaja i po-slije, informacije o tom projektu.

​

Koliko znam problem je u financiranju jer to nije udruga nacionalne manjine i ne može aplicirati za sredstva. Nadam se da postoji rješenje jer ako mi, recimo, dobijemo cilja-na sredstva za suradnju s portalom, onda ćemo i platiti „svoj“ prostor.

Razmišljamo o tome, možda će na godinu i zaživjeti neki model. Idemo malim koracima.

​

Suradnja između udruga raznih nacionalnih manjina dosta slabo funkcionira. Ne mis-lim ovdje na gostovanje na nekoj manifestaciju, nego, recimo, da napravimo zajednič-ku izložbu slika, radionice, okrugli stol.

Kroz nove kriterije poticat ćemo da prilikom organizacije manifestacija organizatori zovu i udruge drugih nacionalnih manjina, naročito jer i jedne i druge financirane od Savjeta i ne samo manifestacije, nego i izložbe i druge zajedničke projekte. Ima pozi-tivnih iskustava kad udruge uključuju u svoj rad, ne samo pripadnike nacionalne ma-njine, nego i većinsko stanovništvo.

​

Europski fondovi i zaklade imaju kriterij koji nosi bodove - partnerstvo. To ide projektu u prilog. Planirate li nešto slično?

Organizirat ćemo okrugle stolove vezane za financiranje ne samo preko Savjeta nego i iz drugih izvora. Recimo, razgovarali smo s Talijanskom unijom koja je verzirana u tim programima. Njihovi predstavnici će sudjelovati u edukaciji, tako da i druge nacional-ne manjine mogu slijediti njihov primjer.

​

Kad prijavljujemo neki program na grad Zagreb, on uvijek bude odbijen pod izgovorom da mi, kao nacionalna manjina, imamo Savjet.

To je zaista problem i nije u redu. Slična situacija s ministarstvom kulture, jednostavno odbijaju udruge nacionalnih manjina baš iz tog razloga. U vezi toga planiramo održati sastanke kako sa lokalnom upravom tako i sa Ministarstvom kulture.

​

Trenutno kao hrvatska udruga iz poznatih razloga nemamo poput drugih nacionalnih manjina suradnju s matičnom zemljom, ali imamo gro Rusa u dijaspori koji su došli što u Hrvatsku, što u susjedne zemlje, uključuju se u rad naših udruga. Mislite li da treba-mo surađivati što s pojedincima, što s organizacijama?

Dapače. Sami ste rekli da su došli ljudi s nekim znanjem, kvalitetom koju niste prije imali. Nije to slučaj samo s ruskom zajednicom. Nisu iste potrebe novih doseljenika i ovih koju tu žive dugi niz godina. Mislim da pozitivna interakcija uvijek dobro dođe.

​

Mi uvijek naglašavamo de se bavimo očuvanjem kulturne autonomije nacionalne ma-njine i radimo u okvirima hrvatskog zakonodavnog sustava, tako da ljudi koji su ne-davno došli i žele s nama surađivati moraju prihvatiti našu agendu i uključiti se u rea-lizaciju programa i projekata vezanih za kulturu, povijest, jezik ili tradiciju. Pokušava-mo povezati udruge i pojedince u Europi i regiji da ostvarimo suradnju, a time i dig-nemo naše projekte na viši nivo.

Moram istaknuti da se Savjet ne bavi političkim, ideološkim ili svjetonazorskim pro-gramima jer to ne spada u kulturnu autonomiju, a to je ono što mi financiramo. To je jedan od naših osnovnih zadataka. S druge strane razumijem da situacija nije jedno-stavna. Primjera radi, ja sam pripadnik  mađarske nacionalne manjine i ne  bi mi bilo  svejedno da me većinski narod percipira kroz prizmu nekih trenutnih političkih zbi-vanja jer je matična zemlja napravila nešto što se osuđuje. Što se tiče ruske nacional-ne manjine, znam da ljudi imaju različita mišljenja, ali što se tiče Savjeta, mi to ne gle-damo. Nije slučajno da je ruska nacionalna manjina priznata u Republici Hrvatskoj i djeluje u okviru Zakona o nacionalnim manjinama i kao i ostale 22 nacionalne manjine. Mi se zalažemo za integraciju, a nikako za asimilaciju. Recimo, mi u Hrvatskoj imamo državni program za školovanje djece pripadnika manjina, ali kao Savjet dali smo si u zadatak potaknuti njegovanje materinskog jezika na drugom nivou, da potaknemo odrasle ljude da putem tečajeva upoznaju jezik nekih od svojih predaka.

​

U pravu ste. Ruska nacionalna manjina ovdje živi više od 100 godina. Imamo u proš-losti jako poznatih Rusa i njihovih potomaka i jako smo Vam zahvalni da na našim sku-povima uvijek naglašavate da ruska nacionalna manjina nema nikakve veza s politi-kom i da nikako kao državljani Hrvatske ne možemo biti odgovorni za ovu situaciju.

Nažalost ima nekih tenzija vezanih za neke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, ali to su situacije i događanja u svijetu, a mi se moramo baviti našim stvarima.

​

Gospodine Varga, puno Vam hvala da ste pronašli vremena za intervju za naš časopis RusSlo. I još jednom velika hvala na Vašoj podršci.

Zahvaljujem što ste došli i dali mi neke nove ideje. Nacionalne manjine su naše bogat-stvo i mi ih nastojimo, a nastojat ćemo ih i dalje podržavati. Uvijek ćemo podržavati programe od kojih će imati koristi kako manjinska zajednica, tako i šira javnost.